Kad se govori o nadzoru i automatizaciji smještajnog objekta, često se vrlo brzo otvori tehničko pitanje: treba li sustav biti žičani ili bežični?
To pitanje je važno, ali samo po sebi ne govori dovoljno.
Prije toga treba pogledati u kakvom je stanju objekt, kada se sustav uvodi i koliko je prostora za dodatne radove. Nije isto planirati sustav u fazi gradnje i uvoditi ga u objekt koji je već uređen, namješten i u funkciji.
Ako se objekt tek gradi ili se radi veća rekonstrukcija, žičani sustav može imati puno smisla. Instalacije se tada mogu planirati unaprijed, kablovi se mogu provući dok su zidovi otvoreni, a sustav se može uklopiti u širi projekt objekta.
U takvoj situaciji žičano rješenje nije komplikacija, nego dio planiranja.
Kod postojećih smještajnih objekata situacija je često drukčija. Zidovi su završeni, namještaj je unutra, instalacije već postoje, a objekt prima goste ili se priprema za sezonu. Tada se pitanje tehnologije vrlo brzo pretvori u pitanje izvedbe.
Kad je objekt već uređen, stvari se mijenjaju
Kod postojećeg objekta svaki dodatni kabel vrlo brzo otvara praktična pitanja. Nije isto uvoditi sustav dok je objekt u gradnji i kada je prostor već završen, namješten i spreman za goste.
Ako se zbog jednog senzora mora tražiti trasa za kabel, bušiti zid, popravljati završna obrada ili usklađivati termin s rezervacijama, ugradnja više nije mala intervencija. Postaje zahvat koji traži organizaciju, vrijeme i dodatni trošak.
Žičani sustav i dalje može biti dobro rješenje, posebno kada se o njemu razmišlja na vrijeme. Ali u postojećem smještajnom objektu često nije problem sama tehnologija, nego sve ono što dolazi s njezinom ugradnjom.
Zato je bežični pristup u takvim situacijama praktičniji. Senzor za vlagu, temperaturu, curenje vode ili stanje prozora može se postaviti tamo gdje informacija stvarno treba nastati, bez otvaranja zidova i bez pretvaranja objekta u gradilište.
Ako se kasnije pokaže da treba pratiti još jedno mjesto, sustav se može proširiti postupno, bez ponovnog pokretanja velikog zahvata.
Bežično ne znači bez razmišljanja
Jednostavna ugradnja ne znači da se uređaji postavljaju nasumično.
To je važna razlika.
Senzor curenja vode nema veliku vrijednost ako nije postavljen tamo gdje se curenje može dogoditi ili gdje voda može napraviti štetu. Senzor vlage neće dati korisnu sliku ako mjeri krivi dio prostora. Senzor prozora ima smisla tek kada ta informacija pomaže u upravljanju objektom, primjerice kod rada klime ili provjere stanja prostora.
Zato i kod bežičnog sustava treba jasno znati što se želi pratiti i zašto.
Razlika je u tome što se do te informacije može doći s manje zahvata u prostor. Ne projektira se cijeli objekt ispočetka, nego se sustav prilagođava stvarnom stanju objekta i informacijama koje vlasniku nedostaju u svakodnevnom upravljanju.
Tehnologija nije cilj sama za sebe
Kod pametnih sustava lako se izgubiti u tehničkim detaljima.
Koji uređaj odabrati, kako uređaji komuniciraju, koja aplikacija se koristi i što sve sustav može povezati.
To su pitanja koja imaju svoje mjesto, ali vlasniku smještajnog objekta najčešće nisu početna točka.
Vlasniku je važnije hoće li na vrijeme znati da je vlaga previsoka, da je došlo do curenja vode, da klima radi dok je prozor otvoren ili da potrošnja odstupa od uobičajenog stanja.
To su informacije koje imaju stvarnu vrijednost jer omogućuju reakciju prije nego problem postane veći.
Dobar sustav zato ne počinje od tehnologije, nego od objekta. Od toga što se u njemu događa, gdje se problemi najčešće pojavljuju i koje informacije vlasniku danas nedostaju.
Gdje se uklapa SenzoLink
SenzoLink je zamišljen kao bežični sustav za postojeće smještajne objekte.
U velikom broju slučajeva može se uvesti bez građevinskih radova, bez provlačenja novih instalacija i bez većeg prekida rada objekta.
Prvo se gleda što vlasniku stvarno treba u svakodnevnom upravljanju. U jednom objektu to može biti informacija o vlazi, u drugom curenje vode, u trećem stanje prozora povezano s radom klime, a u četvrtom bolji pregled potrošnje.
Tek nakon toga se određuje gdje uređaji imaju smisla i kako ih povezati u sustav koji daje korisnu informaciju.
Takav pristup ne pokušava od postojećeg objekta napraviti tehnički projekt. Pokušava vlasniku dati bolji pregled nad onim što se u objektu već događa, uz najmanji potreban zahvat.
Nije pitanje što je bolje u teoriji
Žičani sustavi imaju svoje mjesto.
Bežični sustavi imaju svoje mjesto.
Ako se objekt gradi ili se temeljito rekonstruira, logično je razmišljati o žičanim rješenjima dok se sve još može planirati. Ako je objekt već uređen i radi, često je važnije pronaći rješenje koje se može uvesti bez velikog zahvata i bez nepotrebnog prekida rada.
Zato pitanje nije što je bolje u teoriji.
Pitanje je što ima više smisla za konkretan objekt.
Kod postojećih smještajnih objekata, bežični pristup često je praktičniji put do onoga što vlasniku zapravo treba: jasne informacije o stanju objekta, bez nepotrebnog kompliciranja.
Povratak na listu članaka